Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije

Trihalometani u zatvorenim bazenima

Rekreacija u zatvorenim bazenima na području Osječko-baranjske županije je vrlo popularna, čemu pridonosi povećani razvoj zdravstvenog i kontinentalnog turizma. U samom gradu Osijeku nalaze se Gradski bazeni koji imaju više od 700 m² vodenih-bazenskih površina od kojih je 600 m² zatvoreno. Bazenski kompleks sastoji se od natjecateljskog, rekreacijskog, dječjeg, vanjskog i toplog masažnog bazena.¹ U okolici grada nalaze se Bizovačke toplice, inače poznate kao jedini hipertermalni slani izvor u Europi, voda izvire iz dubine od gotovo 2000 m. 1997. godine u Bizovcu je u sklopu hotela Termia otvoren suvremeni kupališni kompleks - Grad vode Aquapolis, sa najmodernijim sustavom kemijskog, bakteriološkog i tehničkog pročišćavanja vode. Aquapolis čini 9 otvorenih i zatvorenih bazena, različite veličine i namjene: poluolimpijski bazen, bazen za neplivače, dječji bazen, bazen sa vodenim atrakcijama (glazbena špilja i whirpooli), tri jacuzzi bazena (bočna masaža) različite veličine i dubine, otvoreni vanjski bazen i otvoreni vanjski bazen sa velikom vodenom gljivom i umjetnim brzacima ukupno 1500 m² vodene površine.²

Niz ozbiljnih oboljenja mogu se širiti putem vode, naročito u bazenima za rekreaciju koje koristi veliki broj ljudi. Da bi se spriječile infekcije, u dvadesetom stoljeću voda u bazenima za rekreaciju se počinje klorirati. Kloriranje bazenske vode dovodi do stvaranja mnogobrojnih sporednih produkata.³ Sporedni produkti dezinfekcije vode su trihalometani (THM), odnosno kloroform (CHCl₃), diklor metan (CHCl₂Br), dibromklor metan (CHClBr₂) i bromoform (CHBr₃). Nastaju reakcijom klora sa huminskim kiselinama koje su prirodno prisutne u sirovoj vodi. Kako se nalaze u bazenskoj vodi i u zračnom prostoru iznad vode, u organizam se mogu unijeti udisanjem, gutanjem i putem kože.³ THM se određuju kao uobičajeni parametar kvalitete bazenskih voda, osobito zatvorenih bazena. Negativna djelovanja THM očituju se na centralnom živčanom sustavu, funkcijama jetre i bubrega. Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma (IARC) klasificirala je kloroform kao karcinogen. Količina nastanka trihalometana u zatvorenim bazenima ovisi o broju kupača, ukupnom organskom ugljiku (TOC), pH i temperaturi vode.

U Republici Hrvatskoj još nije donesen pravilnik koji bi na jedinstveni način regulirao ovu problematiku na području države, jer zbog pravnih razloga nije bilo moguće donijeti takav pravilnik. Godine 1983. grad Osijek donio je u tadašnjem službenom glasniku Odluku koji je tu problematiku regulirao samo u gradu Osijeku. Kvaliteta bazenskih voda provjerava se kako po zahtjevu vlasnika (ili koncesionara) bazena tako i po zahtjevu sanitarne inspekcije.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nije propisala maksimalno dopuštenu koncentraciju THM, već preporučuje takvu donijeti temeljem procjene rizika. U Hrvatskoj je u vodi za piće dozvoljeno 0.05 mg/l.⁴ a preporuka Ministarstva zdravstva za bazene je 0.02 mg/l. EU Drinking Water Directive do 2008. dozvoljava 0.15 mg/l, a nakon toga 0.10 mg/l THM u vodi za piće.

Nusprodukti dezinfekcije vode se mogu smanjiti primjenjujući nove oksidacijske i filtracijske metode, reduciranje jodida i bromida u vodi, te poboljšavanje provjetravanja zatvorenih bazena.⁵ Temeljem procjene rizika stručnjaka WHO utvrđene su ekspozicije THM - a za 4 podgrupe korisnika bazena: mala djeca, odrasli plivači, profesionalni plivači i posjetitelji bazena u slučaju izloženosti niskim koncentracijama (do 64 ľg/l), umjerenim (do 200 ľg/l) i ekstremnim koncentracijama ( 980 ľg/l) THM u bazenskoj vodi. THM su karcinogeni, te mogu biti detektirani u krvi i dahu kupača i nekupača zatvorenih bazena.⁵

Treba naglasiti kako usprkos stvaranja nusprodukata dezinfekcije vode, od kojih neki mogu biti rizični za zdravlje, zdravstveni rizik od ovih nusprodukata je zanemariv u usporedbi s rizikom koji bi nastao neadekvatnom dezinfekcijom, a da se i ne spominje koliko tjelesna aktivnost u vodi doprinosi zdravlju.

Literatura

• ŠRB Gradski vrt - Osijek. Dostupno na adresi: http://www.makro5.hr/osijek.htm. Preuzeto 10.2.2007.
• Grad vode Aquapolis. Dostupno na adresi: http://www.bizovacke-toplice.hr/mono/aquapolis.htm. Preuzeto 16.2.2007.
• Erdinger L., Kuhn K. P., Kirsch F., Feldhues R., Frobel T., Nohynek B., Gabrio T.; Pathways of trihalomethane uptake in swimming pools. Int J Hyg Environ Health. 2004 Dec; 207(6):571-5.
• Narodne novine. 2004. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Dostupno na adresi: http://www.nn.hr/
• Zwiener C., Richardson S. D., De Marini D. M., Grummt T., Glauner T., Frimmel F. H.; Drowning in disinfection byproducts? Assessing swimming pool water. Environ Sci Technol. 2007 Jan 15;41(2):363-72.

Autori:

Dario Brdarić, dipl. san. ing.
dr. sc. Maja Miškulin, dr. med., spec. epidemiologije
Mr. sc. Marina Valek, dr. med., spec. medicine rada