Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije

Srce

Između romantike i stvarnosti

U popularnim pjesmama, literaturi i klasičnoj poeziji niti jedan ljudski organ ne spominje se tako često kao što se spominje srce, simbol romantičnih osjećaja. Koliko smo samo puta čuli ili pročitali: junačko i hrabro srce, dobro srce, kameno srce, čelično srce i tako unedogled.

Generacije i generacije književnika i pjesnika govorile su o srcu, vežući uza nj osjećaje, premda ono samo ne utječe na njih, već je za njih odgovoran mozak. Razlog tomu je taj što ili znanje o mozgu nije bilo dostatno, ili mozak, koji inače ne možemo osjetiti, nije bilo lako pretvoriti u simbol. A srce kao simbol bilo je i jest pravi izbor u romantici i kao takvo našlo je mjesta u mnogim zaljubljeničkim pismima i porukama. Kao izraz ljubavi našlo se nacrtano na mnogim klupama i zidovima. A kakav je tek osjećaj kad nam srce reagira na ljubavni drhtaj ili pak na strah!

Znamo li gdje je?

Uza sve do sada izrečeno, kada je srce u pitanju, upravo nas osjeti dovode do raznih zabluda. Gotovo u pravilu, na pitanje gdje se srce nalazi dobijemo odgovor - s lijeve strane grudi. Razlog je tome što upravo ondje osjećamo da srce tuče, a istina je da se jedna trećina srca nalazi s desne strane, a dvije trećine s lijeve, gdje se nalazi i srčani vršak koji je usmjeren dolje, prema lijevoj bradavici, i koji osjećamo kako tuče.

Sva ta pogrešna uvjerenja ne uzrokuju izravnu štetu ili teže posljedice, ali otkrivaju jednu istinu - koliko je naše neznanje o srcu. U današnje vrijeme, poznavanje i znanje o našem srcu važniji su no ikada do sada. U industrijski razvijenim društvima bolesti srca ubojica su broj jedan. Na našu žalost, dobar životni standard i izobilje dovode do toga da se čovjek danas kreće manje nego ikada u svojoj povijesti. Dok je nekada čovjek pješice, goneći svoju lovinu ili bježeći pred grabežljivcima, prelazio na desetke i više kilometara, danas neprestano štedi svoje noge na štetu svog srca, koristeći se u svakodnevnom životu automobilom, dizalima, provodeći velik dio dana sjedeći i koristeći niz naprava koje rade umjesto njega. Tehnologija i društveni napredak promijenili su čovjeku način života, no što se dogodilo s njegovim tijelom?

Ono se nije značajnije promijenilo i, za svoj razvoj i napredak, treba rad i kretanje. Rad i kretanje jačaju naše mišiće, a time i naše srce, koje je gotovo u potpunosti građeno od mišića.

Jedna minuta za svu krv

Temeljna je zadaća srca da krv tjera tijelom i na taj način opskrbljuje tkiva kisikom i hranjivim tvarima, a iz njih odnosi otpadne tvari i ugljični dioksid koji, krvlju donesen u pluća, iz njih bude oslobođen iz tijela. Tu zadaću srce, koje je u odrasle osobe veliko kao njegova šaka i teži nekih 300 grama, obavlja brzinom koja nas iznenađuje i ostavlja u nevjerici. Svakim otkucajem srce ispumpa oko 30 ml krvi. Tako, dok naše tijelo miruje, u samo jednoj minuti kroz naše srce procirkulira sva količina krvi koja se nalazi u tijelu, a to iznosi oko 5 litara. Kada smo u pokretu ili pri naporu, za to mu je potrebno oko 10 sekundi, pri čemu ta količina doseže i do 24 litre u minuti. U prosjeku, naše srce otkucava oko 70 puta u minuti, što znači oko 100.000 puta u tijeku jednog dana, a u tijeku jedne godine oko 36 milijuna puta. Za 75 godina, koliko prosječno traje ljudski život, to iznosi 2 700 000 000 otkucaja. Osobito značenje srca za život vidljivo je već u najranijim fazama razvoja ljudske jedinke, u periodu koji još nazivamo i embrionalni stadij (prva tri mjeseca razvoja ploda), u kojem se upravo srce i cirkulacija prvi razvijaju, kako bi svojom funkcijom omogućili niz drugih zbivanja u razvoju živog bića.

Nije kompliciran organ

Iz navedenog možemo vidjeti kolike su mogućnosti, značenje i važnost njegove funkcije u našim životima. Ali, kako je ono uistinu građeno? Što je to da ni danas nismo uspjeli naći adekvatnu zamjenu za tu savršenu pumpu, koliko god da to pokušavamo?

Na naše iznenađenje, ako smo i pomišljali da se radi o vrlo sofisticiranom organu, srce je svojim oblikom i građom pomalo jednostavan organ. Sastavljeno je od šuplje mišićne strukture koja je gotovo jasno podijeljena na desnu i lijevu stranu. Desna strana ima zadaću primati krv iz tijela i otpremati je u pluća, gdje se oslobađa ugljični dioksid koji izdišemo, a prima kisik koji nam je prijeko potreban za život. Lijeva strana prima krv iz pluća i otprema je tijelu i tkivima. Svaka strana srca ima šupljinu za primanje krvi, koju nazivamo pretklijetkom i koja je manja i tanjih zidova, te veću komoru, koju još nazivamo klijetkom i koja služi za odašiljanje krvi i ima deblje zidove. Tako kod čovjekova srca nalazimo dvije pretklijetke, lijevu i desnu, i dvije klijetke, lijevu i desnu. Cijevi (krvne žile), kojima krv otječe iz srca, nazivamo arterijama: krv iz desne klijetke plućnom arterijom otječe u pluća, iz lijeve klijetke u aortu, inače najveću krvnu žilu čovjeka, a putem nje u sve druge organe i tkiva, kao i u samo srce. Žile kojima se krv vraća u srce nazivamo venama. Iz gornjih i donjih dijelova tijela, krv u srce vraćaju dvije velike vene - gornja i donja šuplja vena.

Pretklijetke i klijetke nisu samo obične šupljine, koje su međusobno spojene i kroz koje krv samo prolazi, one su međusobno odvojene tvorbama koje nazivamo zalisci i koji, kada krv uđe u klijetku, omogućuju da se, prilikom izbacivanja krvi iz klijetke, ta ista krv ne bi vraćala u pretklijetku i time dodatno opterećivala njen rad, kao i sprečavala dotok nove krvi, a što se upravo događa kada su ti zalisci zahvaćeni bolešću i ne mogu obavljati svoju zadaću. Osim zalistaka između srčanih šupljina, zalisci postoje i na žilama koje izlaze iz srca, s istom zadaćom - da spriječe vraćanje krvi u srce, čime omogućuju jednosmjerni i prirodni protok krvi. Srčane šupljine koncentrično su obavijene srčanim mišićem, koji svojim stiskanjem i labavljenjem smanjuje i povećava veličinu komora i time ih ritmično puni i prazni, ispunjavajući svoju temeljnu zadaću.

Tko upravlja srcem?

Kako srce zna kada i kako snažno tjerati krv tijelom? Tko mu određuje i daje potrebni ritam rada? Srčani mišić, za razliku od ostalih mišića u tijelu, ima neke posebnosti, a očituju se u sposobnosti automatskog, jednoličnog stezanja. Osim toga, stanice srčanog mišića međusobno su vrlo blisko povezane, tvoreći gustu mrežu stanica. Kako se srce sastoji od milijuna i milijuna stanica, postojala bi opasnost kaotičnog rada kada bi se svaka stanica stezala vlastitom brzinom i ritmom. Do toga ipak ne dolazi zahvaljujući specijaliziranoj grupi srčanih stanica koja se nalazi u desnoj pretklijetki, u blizini mjesta gdje se ulijevaju velike vene, i koju nazivamo predvodnikom srčanog ritma. Iz tog centra odašilje se poruka ostalim stanicama na aktivnost stezanja i opuštanja u pravilnom redoslijedu, tako što se, kada krv uđe u pretklijetke, prvo one stegnu, a zatim zapovijed dolazi do drugog centra sa specijaliziranim stanicama srca, koji se nalazi na granici pretklijetki i klijetki, i u njemu se naredba dalje usmjeruje duž pregrade koja dijeli klijetke i dalje raspoređuje za svaku klijetku, koje se onda stegnu i izbace krv, a nakon toga opuste, kako bi primile novu količinu krvi i tako započele novi ciklus pumpanja krvi. Kada u našem tijelu, zbog fizičkog rada - bilo da trčimo ili se penjemo stubama, postoji povećana potreba za krvlju, putem detektora u velikim krvnim žilama, plućima i drugim tkivima ta informacija bude živcima dopremljena u centar predvodnik u srcu, koji ga potakne da kuca brže i snažnije. Osim veze živaca i srčanog predvodnika, kontrolu nad radom srca provode i hormoni, kao što su adrenalin i tiroksin, koji djeluju tako da ubrzavaju ili usporavaju njegov rad. I na koncu, vratimo se na početak naše priče o srcu i kako to da srcem ljubimo i volimo, a osjećaji dolaze iz našega mozga? Za razliku od shvaćanja iz prošlosti, danas znamo da radom srca upravlja mozak iz dijela koji nazivamo vazomotorni centar, smještenog u produženoj moždini, i to putem dvaju živčanih sustava, koji nisu pod našom voljnom kontrolom i koji se nazivaju simpatikus (ubrzava rad srca) i parasimpatikus (usporava rad srca). Taj centar reagira na snažne osjećaje, kao što su strah i ljubav. Putem ta dva sustava, koji dotiču centar predvodnik u srcu, vodi brigu o cjelokupnoj koordinaciji.

Opskrba srca energijom

Od prvog pa do posljednjeg otkucaja, za vrlo zahtjevnu zadaću, srce treba dovoljnu količinu energije i kisika. Srce kao gorivo iz krvotoka uzima glukozu (jednostavni šećer) i mast. Energija za rad srca oslobađa se spajanjem kemijskih goriva s kisikom, slično kao što se i energija oslobađa izgaranjem drveta uz prisutnost kisika. Da bi stvaranje energije, potrebne za rad srca, teklo nesmetano, potrebna je dobra opskrba srca krvlju, kao što je to potrebno i drugim organima i tkivima. Za to se brinu dvije glavne arterije srca, koje se nazivaju lijeva i desna koronarna arterija. Obje se odvajaju od aorte odmah pošto ona napusti lijevu klijetku i lijeva srčana arterija odmah se grana u dva velika ogranka, tako da u suštini postoje tri velike krvne žile koje krvlju opskrbljuju srce. Od tih glavnih žila razvija se vrlo složena mreža malih krvnih žila koje su međusobno povezane, a što je vrlo važno za funkciju i vijek srca. Naime, ako se jedna od triju žila začepi, taj dio srca dobivat će za svoj rad krv iz druge, putem razgranate mreže, i to nazivamo kolateralnim krvotokom. Najsitnije krvne žile imaju vrlo tanku stijenku kako bi vrlo brzo predale mišićnim stanicama srca hranjive tvari iz krvi i kisik, a preuzele ugljični dioksid, mliječnu kiselinu i druge otpadne tvari i, kapilarama koje svojim tijekom postaju sve veće i veće, konačno putem koronarnih vena tu krv vratile, sada u desnu pretklijetku. Na takav način srce vrlo efikasno pumpa krv za vlastite potrebe, a to iznosi oko jedne dvanaestine od ukupne količine koju inače pumpa. Sada, kad smo spoznali kako naše srce radi, možda će netko pomisliti da je nestala vjera da ljubav dolazi baš iz njega samoga. Naprotiv, što ga više poznajemo, o njemu više mislimo i brinemo, živimo zdravije, krećemo se, bavimo sportom, izbjegavamo stres i opuštamo se. Tako dajemo srcu priliku da dugo ostane zdravo, kako bi nam puno puta pružilo onaj dobri stari osjećaj podrhtavanja kada doživimo i osjetimo ljubav. Neka bude stvarnost i romantika!

Rad objavljen u Narodnom zdravstvenom listu studeni-prosinac 2006.

Autor:

Nikola Kraljik, dr.med.