Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije

Menopauza i porozne kosti (osteoporoza)

Kad hormoni čine čuda

Naziv menopauza (zadnja prirodna menstruacija) dolazi od grčkih riječi: men-mjesec i pausis-prestati. Povijesni izvori govore da su žene u antičko doba, u staroj Grčkoj, zadnju menstruaciju (mjesečnicu) dobivale gotovo u istoj životnoj dobi (oko 50-e godine) kao i većina žena danas. Dakle, govorimo o prirodnom slijedu zbivanja u životu žene, koji se više od dva tisućljeća nije promijenio.

Normalan događaj ili bolest

Tijelo žene doživljava niz promjena oko menopauze, kao posljedicu smanjenog stvaranja hormona u jajnicima, koji se tijekom njenog reproduktivnog razdoblja iscrpljuju. Menopauza se javlja već iza četrdesete godine života, a u manjem broju žena i u tridesetim godinama. Slabljenje funkcije jajnika nastavlja se do 45. godine, kada započinje prijelazno razdoblje kroz 10-ak godina, koje se još naziva i klimakterij. Posljednje fiziološko (normalno) krvarenje iz maternice prosječno nastupa oko 51. godine života, a može se javiti u rasponu od 40-58 godine.

Kod nekih žena menopauza može nastupiti i prije četrdesete godine života, i tada govorimo o preranoj menopauzi, čijim uzrokom mogu biti neke bolesti, poglavito autoimune (reumatoidni artritis, neki tumori i odstranjenje maternice zajedno s jajnicima), a postoje i situacije kada kćeri majki koje su prerano ušle u menopauzu, isto tako preuranjeno ulaze u menopauzu, pa u tim situacijama možemo govoriti kako i naslijeđe ima važnu ulogu.

Kao što može nastupiti preuranjeno, menopauza može nastupiti i u kasnijoj dobi i tada govorimo o kasnoj menopauzi kojom se smatra ona koja nastupi nakon 55. godine.

Znakovi koji prate menopauzu

Iako je menopauza uvelike obilježena događajima koji su kod svake žene individualno i jedinstveno iskustvo, ipak se u većine žena javljaju simptomi i znakovi različitog intenziteta, koji su svojstveni za taj prirodni događaj. Najranije i najčešće, žene uočavaju da menstruacijski ciklusi postaju neredoviti, i to uglavnom učestaliji, jer se ciklusi skraćuju, da bi kasnije došlo do pojave da ciklusi postaju duži i povremeno izostanu te se nakon dužeg vremena ponovno javljaju, praćeni oskudnijim ili pak obilnijim krvarenjem.

Nezaobilazan znak i pojava koja ženama pričinjava poprilične teškoće jesu napadi vrućine (valunzi), koji mogu potrajati kroz razdoblje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Obično se javljaju u noćnim satima, popraćeni znojenjem, nelagodom i osjećajem lupanja srca, što ponekad može izazvati strah i paniku. Nerijetko dovode do umora koji ženu ometa kod poslovnih i svakodnevnih obveza. Sve to dovodi i do psiholoških promjena i začaranog kruga. Današnja saznanja ukazuju na to da je za valunge odgovoran centar za regulaciju tjelesne temperature, koji je osjetljiv na smanjenje razine estrogena, čime on više ne uspijeva točno regulirati temperaturu tijela. Tijelo tada pokušava smanjiti temperaturu tako što se povećava protok u površinskim krvnim žilama kože i potkožja. Upravo iz navedenih razloga, žene često prvi put traže stručnu pomoć i savjet liječnika.

Nekoliko godina nakon menopauze, značajne promjene i smetnje javljaju se na genitalnom i mokraćnom sustavu. Sluznica rodnice postaje suha i stanjuje se te je izložena infekciji, javljaju se problemi pri spolnom odnosu, koji je bolan ili pak nije moguć. Poteškoće s mokrenjem u smislu učestalog mokrenja, otežane kontrole mokrenja i čestih infekcija, razlogom su da žene učestalo uzimaju antibiotike. Padom razine estrogena (koji kod žena u reproduktivnoj fazi života smatramo zaštitnim faktorom od bolesti srca i krvnih žila), u menopauzi se rizik za srčanožilne bolesti povećava i dolazi do pojave moždanog i srčanog udara.

I kosti se mijenjaju

Pomalo u sjeni svih tih zbivanja, tiho i bez karakterističnih znakova, ozbiljne promjene događaju se na kostima. Naime, naše su kosti vrlo dinamično i živo tkivo, premda se to ne čini na prvi pogled. Kost se neprestano izgrađuje i razgrađuje te definitivnu zrelost postiže u tridesetim godinama života. Zdrava i kvalitetna prehrana, zdrave životne navike i tjelesna aktivnost od presudnog su značenja za kvalitetu kostiju te se time postiže kvalitetna "zaliha" koštane mase. Nakon potpune zrelosti, koštana masa postupno se smanjuje, a padom estrogena u menopauzi ti gubici postaju izraziti. Oštećena je mikroarhitektura kostiju i, u konačnici, kosti postaju krhke i sklonije lomovima i na najmanju traumu. Tu pojavu nazivamo OSTEOPOROZA.

Žene u menopauzi često osjećaju bolove u kostima i mišićima, poglavito smetnje od strane kralježnice, u smislu deformiteta ili bolnih fenomena, zato što se kao posljedica osteoporoze visina kralježaka smanjuje, utiskuju se jedni prema drugima, a nerijetko dolazi i do tzv. kompresijskih prijeloma i pritisaka na okolne živčane strukture. Zbog svog podmuklog toka, osteoporoza se, nažalost, još uvijek dijagnosticira tek kada nastanu prijelomi. Osim prijeloma kralježaka, koji u većini slučajeva nastanu a da ne pričinjavaju značajnije zdravstvene tegobe i nerijetko se uoče tek prilikom nekih pregleda, ozbiljan problem predstavljaju osteoporotični prijelomi u području ručnog zgloba i prijelomi bedrene kosti, koji ostavljaju značajne posljedice, poglavito kod starijih žena. Oni iziskuju dugotrajno bolničko i ambulantno liječenje, mogu biti uzrok trajne invalidnosti i, kao najteža komplikacija, u oko 20% slučajeva dovode do smrti u prve dvije godine nakon prijeloma kuka. Podaci govore da diljem svijeta oko 200 milijuna ljudi ima osteoporozu i da se dogodi oko 2-3 milijuna prijeloma godišnje, od toga oko 250 000 prijelom vrata bedrene kosti.

Osteoporoza predstavlja najozbiljniji pojedinačni rizik u menopauzi i godinama života koje slijede, značajniji i od srčanih bolesti, moždanog udara ili raka dojke. Kako se životni vijek produžuje i stanovništvo postaje sve starije, radni vijek i dobna granica za umirovljenje podižu se. U budućnosti će biti sve više žena koje će, s poteškoćama koje menopauza donosi, živjeti i 20-30 godina, pa i duže. U Hrvatskoj je oko 300 000 žena u premenopauzi i oko 710 000 u postmenopauzi. Koliko smo kao društvo spremni razumjeti, prihvatiti i pomoći ženama i koliko je naš zdravstveni sustav spreman pružiti svu potrebnu pomoć, pokazat će vrijeme.

Danas postoje široke terapijske mogućnosti za liječenje i ublažavanje simptoma menopauze - od prirodnih hormona, preko homeopatije do hormonskog nadomjesnog liječenja. Idealan put kroz menopauzu i godine koje slijede iza nje jest odabrati i koristiti ono najbolje što pruža suvremena medicinska znanost za metabolizam hormona, gustoću kostiju i zdravlje srca. Kako je za potpuni uspjeh potreban individualni pristup, obratite se na vrijeme svome liječniku.

Savjet za žene u menopauzi. Učinite to same za sebe

• Budite fizički aktivni; redovita tjelovježba, brze šetnje i plivanje održat će mišićni tonus, omogućit će da zadržite ženstven izgled, optimalnu tjelesnu težinu i dobar osjećaj, a bolje ćete i spavati.
• Fizičkom aktivnosti omogućujete da se kosti pregrađuju i tako održe potrebnu čvrstoću.
• Ostanite mentalno aktivni, jer to će vam nedvojbeno pomoći u nadolazećim godinama.
• Pripazite na odmjeren unos prehrambenih namirnica; poslije pedesete godine života, uz do tada uobičajen način prehrane, možete postati skloniji prekomjernoj težini. Jedite raznovrsnu hranu, bogatu kalcijem (mlijeko, jogurt, žitarice i povrće) i vitaminom D (riba).
• U mlađoj je životnoj dobi već dnevna doza od 800 mg kalcija dovoljna da osigura pozitivnu bilancu tog minerala. U starijoj životnoj dobi, kao i kod osteoporoze, preporuka obuhvaća dnevni unos od 1 000 do 1 500 g kalcija na dan.
• Prestanite pušiti, izbjegavajte prekomjernu konzumaciju alkohola i crne kave.
• Razgovarajte s liječnikom: nakon što vam odgovori na pitanja o povoljnim učincima i rizicima te izloži mogućnosti liječenja i ublažavanja simptoma menopauze, moći ćete donijeti ispravnu odluku.
• Odlazite na kontrolne preglede kada je za njih vrijeme, u suprotnome ostajete bez liječničkog nadzora, koji je vrlo važan u razdoblju života u kojem se nalazite i pregledi su prigoda da se postojeće liječenje prilagodi ili unaprijedi ako zatreba.

Rad objavljen u Narodnom zdravstvenom listu srpanj-kolovoz 2006.

Autor:

Nikola Kraljik, dr.med.