Početna Arhiva  

Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije

Infekcije humanim papiloma virusom (HPV)

HPV HPV HPV

Infekcije humanim papiloma virusom imaju veliko javnozdravstveno značenje i sve su češće predmet istraživanja. HPV je kao primarni uzročnik karcinoma cerviksa dokazan kod 99,7 % slučajeva. Također velika je incidencija zaraze, u svijetu oko 60 % populacije bilo je u dodiru s virusom, najčešće u dobi od 20 do 40 godina. U Hrvatskoj inficirano je oko 60 % spolno aktivnih žena, najviše u dobi od 20 do 40 godina, dok nakon 40 god. starosti broj inficiranih opada.

HPV genitalna infekcija

Virus pripada porodici Papovavirida, ima više od 150 različitih genotipova. Više od 40 tipova inficira primarno višeslojni pločasti epitel anogenitalne regije. Dijele se na tipove "niskog rizika" (6,11,42,43,44) koji se manifestiraju kao kondilomi i tipovi "visokog rizika" (16,18,31, 33,35,45) koji uzrokuju prekancerozne lezije i karcinom cerviksa.

Rizični faktori za nastanak infekcije HPV-om

Promiskuitetno ponašanje, prerano stupanje u spolne odnose, koinfekcije, pušenje cigareta, dugotrajno uzimanje oralne kontracepcije (2-3 god), imunodeficijencija.

HPV

Kako se može dobiti?

Genitalni tipovi HPV-a prenose se prvenstveno spolnim odnosom, ali se virus nalazi i u anogenitalnoj regiji. Može inficirati i sluznicu gornjeg dijela respiratornog trakta, konjuktive i urinarni trakt. Indirektno se može prenijeti preko kontaminiranih površina (bazeni, sportske dvorane, plahte). Te prijenosom s majke na dijete pri porodu.

HPV

Znaci infekcije HPV

Infekcija može biti asimptomatska, može stvarati klinički vidljive benigne bradavice ili izazvati benigne i maligne neoplazije. Većina infekcija HPV-om bude svladana imunološkom obranom domaćina, no ona može i rekurirati ili postati latentna ili perzistirati.

HPV infekcija kod muškaraca

Često je asimptomatska što predstavlja velik dijagnostički problem jer neliječeni muškarac je stalni izvor infekcije za svoje partnerice.

HPV

Dijagnoza

Osnovno je učiniti PAPA test koji je visoko specifičan, a potom HPV test koji se izvodi metodom hibridizacije ili PCR-om.

Probir

Preporučuje se PAPA test učiniti 1 do 3 godine nakon prvog spolnog odnosa, najkasnije do 21. god. života. HPV test treba učiniti u dobi od 30 god. (u SAD) ili 25 god (EU), a završetak testiranja sa 70 godina.

Liječenje

Ne postoji specifična antivirusna terapija. Lokalno se primjenjuju citotoksična sredstva (podofilotoksin, podofilin, 5-fluorouracil), kirurške metode (ekohleacija, ekstcizija, elektrokoagulacija, laser).

HPV

 

Kako spriječiti HPV infekciju?

Dugotrajna, uzajamno monogamna veza partnera koji nisu inficirani. Upotrebom kondoma se sprečava HPV infekcija, ali zaštita nije potpuna jer se virus nalazi i anogenitalno. Treba imati na umu da se osoba bilo koje dobi može ponovno zaraziti nakon spolnog odnosa s inficiranim partnerom. I na kraju ono o čemu se jako puno govori kao metoda zaštite je primjena cjepiva. Za sada u svijetu postoje dva cjepiva (jedno ima genotipove 16 i 18, dok drugo sadrži genotipove 16,18, 6, 11). Predviđena su za djevojke u dobi od 9 do 26 godina, ali bi se davala u dobi s 11 ili 12 godina dok djevojčice još nisu bile u kontaktu s virusom.

Radeći s adolescentima u ambulanti školske medicine uvidjeli smo kako i naši adolescenti pokazuju rizična ponašanja koja izravno i neizravno utječu na reproduktivno zdravlje. Informiranost i znanje o spolno prenosivim bolestima i njihovim posljedicama zabrinjavajuće je nisko. Pri sistematskom pregledu u srednjoj školi i na fakultetu liječnici školske medicine s njima imaju predavanja i savjetovališta o reproduktivnom zdravlju i spolno prenosivim bolestima.

HPV

Preporuke

  • izbjegavati rizično spolno ponašanje (rano stupanje u spone odnose, odnosi pod utjecajem alkohola i droge, odnosi s intravenskim ovisnicima)
  • uzajamno monogamna veza partnera koji su zdravi
  • upotrebljavati prezervativ (kondom) pri svakom spolnom odnosu
  • redoviti ginekološki pregledi s uzimanjem PAPA testa
  • kod svake sumnje na spolno prenosivu bolest tražiti pomoć liječnik

Autor:

Vesna Bilić-Kirin, dr.med.